Medina Fazlić: Svaki film koji se bavi prošlošću možemo prenijeti u izazove sadašnjosti

Godinu 2020. pamtićemo kao godinu pandemije virusa COVID-19. To je ujedno i jedini razlog promjene cjelokupnog sistema unutar BiH, ali i svijeta. S tim u vezi je i 26. SFF dobio novu dimenziju i u potpunosti prebačen na online verziju što, sudeći po izvještaju o zanteresovanosti gledalaca, nije utjecalo na kvalitet.

Međutim, ono što je vrijedno pomenuti i pohvaliti jeste posao koji su obavili mladi ljudi ispred SFF-a i organizacija RYCO, forumZFD, CRS, PRO-Budućnost i In Youth Eyes. Ovim putem se želim zahvaliti mojim mentorima, koji su bili u potpunosti posvećeni nama. Ono što mi je nedostajalo je svakako živi kontakt sa svima, kao i sam ambijent festivala, ali sam sigurna da će sljedeća godina biti mnogo bolja i da ćemo 27. SFF dočekati na bosanskom ćilimu.

Kada je sam 26. SFF u pitanju posebno sam oduševljena filmovima koje smo imali priliku pogledati, samim panelima i temom festivala - Suočavanje s prošlošću. Svaki od filmova može se preslikati u sadašnjost ili ne tako davnu prošlost, s kojom se pokušavamo suočiti. Tako film „Sluge režima“ povezujem s trenutnom političkom situacijom u BiH, gdje ako ste član neke od trenutno vladajućih političkih stranaka imate veće šanse za uspjeh, nego oni koji to nisu.

Kroz film „Šta ćeš uraditi kada svijet počne da gori“ provlači se dugogodišnja borba američkih Crnaca za slobodu na život, ali i na svaki drugi oblik slobode koju garantuje Deklaracija o ljudskim pravima. Nedavno ubistvo jednog mladog Afroamerikanca jasno dokazuje da ta borba traje i sada, u ovom momentu.

Film „Obojena ptica“ je tipičan primjer kada u nenormalnim okolnostima, nenormalne stvari postaju normalne. Jedno dijete oblikuje sebe dok prolazi kroz strahotu rata i onoga što taj rat donosi. Zbog svega što je vidio, zbog svega što mu se desilo dijete biva traumatizirano i zbog toga nastaje sindrom Trajne promjene ličnosti, koja je i danas prisutna kod oboljelih od PTSP-a.

„Ozračeni“ je film koji odslikava naše 90-te i protekli rat. Iste slike stradanja na teritoriji BiH. Baš s tim slikama pokušavamo se suočiti, pokušavamo ih prihvatiti. Iskreno se nadam da će nam Njemačka biti primjer u suočavanju s prošlosti, gdje ćemo prihvatiti krivicu, prihvatiti nevino stradale žrtve, a zločince koji su ubijali civilno stanovništvo proglasiti zločincima i javno osuditi. Niko nikoga ne treba da optužuje za bilo šta jer ne postoji kolektivna krivica samo pojedinačna, niti treba jedni drugih da se stidimo i osjećamo se poniženo. Ostajemo dostojanstveni svi, samo priznajemo ono što se činilo u naše ime i ne želimo da se ponovi.

„Dnevnik Dijane Budisavljević“ je film koji mi budi nadu da imamo sutra. Film koji na prvo mjesto stavlja biti čovjek i onda kada je jako opasno i teško. Život nema smisla ako iza sebe ne ostaviš bar jedno dobro djelo, život nema smisla ako za života ne kažu ti: „Svaka čast, pravi si čovjek, ti si ljudina.“

Medina Fazlić sa Sokoca. Kada sam imala osam godina postala sam izbjeglica u vlastitoj državi. Završila sam OŠ Hasan Kikić u Solunu, kod Olova, dok sam u Olovu završila Opću gimnaziju Musa Ćazim Ćatić. Cjelokupno školovanje sam završila bez struje i vode, tj.od 1992. do 2002. kada upisujem Filozofski fakultet u Sarajevu na odsjeku za Književnosti naroda BiH i b/h/s jezik. Nakon završnog fakulteta pokušavam naći zaposlenja u struci, ali sve to biva vrlo teško. 2019. Godine uz pomoć organizacije CRS dobijam stipendiju i upisujem Katolički bogoslovni fakultet na odsjeku za Međureligijski studiji i izgradnja mira, gdje čekam odbranu magistarskog rada. Trenutno bez posla."

*Refleksija učesnika/ce programa In Youth Eyes koji su partnerski organizovali Regional Youth Cooperation Office - RYCO, PRO-Budućnost i  forumZFD u saradnji sa programom "Suočavanje sa prošlošću" Sarajevo film festivala. Cilj programa je bio da mladi „svojim očima", odnosno kroz svoje iskustvo ispričaju priču o interkulturalnom dijalogu, saradnji mladih, raznolikosti i izgradnji mira.

 

FILTER

READ THIS ALSO