Publikacija: „Kultura sjećanja u četiri lokalne zajednice u Bosni i Hercegovini”

Publikacija pred vama rezultat je trogodišnjeg rada tima Mirovne akademije i istraživačkih timova okupljenih oko projekta „Kultura sjećanja u četiri lokalne zajednice u BiH“. Bio je to prvi istraživački projekat koji smo realizovali i iskustvo koje će, nadamo se, koristiti ne samo nama, već i široj istraživačkoj i aktivističkoj zajednici u BiH, na post-jugoslovenskim prostorima i šire.

Od samih početaka Mirovne akademije, posvećeni smo prevazilaženju jaza između akademskog i istraživačkog sa jedne, te aktivističkog pristupa sa druge strane. Uvereni da je dilema akademsko ili aktivističko lažna i opasna, prionuli smo na osmišljavanje jednog istraživačkog poduhvata koji bi objedinio oba pristupa te ponudio utemeljeno istraživanje koje će potaći i pomoći konkretnom radu na terenu.

Uvidom u korpus postojeće literature o postratnoj BiH, uvideli smo nesrazmer između broja istraživačkih radova na temu kulture sećanja i broja sličnih radova koji tretiraju pitanja ratnih zločina, tranzicijske pravde u širem smislu, suočavanja sa prošlošću i slično. Terenskih istraživanja na ovu temu gotovo da i nema, a postojeći radovi uglavnom se odnose na poznatije i više proučavane slučajeve (Sarajevo, Mostar, Srebrenica, Prijedor). Zbog toga smo se odlučili da naše istraživanje bude posvećeno zajednicama koje su do sada uglavnom bile zapostavljene na ovom polju, kao i da nositeljice i nosioci istraživanja budu osobe sa malo ili nimalo istraživačkog iskustva, koje bi kroz ovaj rad dobile priliku da unaprede svoje znanje i veštine teresnkog istraživanja. Čitav proces bio je koordiniran i nadgledan od strane tima Mirovne akademije.

Konačan odabir zajednica (Kiseljak, Konjic, Foča, Velika Kladuša) bio je odluka istraživačkih timova, a značajno je da su, osim u jednom slučaju (Konjic), svi timovi imali jaku ličnu i/ili profesionalnu vezu sa proučavanom zajednicom. Trogodišnji proces rada sastojao se iz nekoliko faza:

Na samom kraju dugog i na momente vrlo iscrpljujućeg procesa, možemo reći da je vredelo uložiti energiju, resurse i vreme u ideju koja nam je na mnogo načina bila nova, nepoznata. Bilo je potrebno puno fleksibilnosti, spremnosti na improvizaciju i izmene koje su se dešavale „u hodu“, pregovaranja i traženja pravog rešenja, uklapanja različitih stilova i pristupa radu, kao i balansiranje između različitih temperamenata, pa i ličnih simpatija i antipatija. Velikim uspehom smatramo što su sva četiri istraživanja ugledala svetlost dana, što se nije odustalo onda kada su stvari izgledale previše frustrirajuće da bi se nastavilo, što su sva četiri tima ostala na okupu, u manje-više istim sastavima u kojima su otpočeli fazu terenskog istraživanja.

Ono što nam predstoji je promocija istraživanja u BiH, a možda i u širem regionu, i komunikacija sa akademskom i aktivističkom zajednicom. Velika nam je želja da se rezultati ovih istraživanja koriste u osmišljavanju budućih aktivnosti na polju kulture sećanja i radovaće nas svaka buduća inicijativa koja je barem malim delom inspirisana našim radom.

Veliku zahvalnost dugujemo prvenstveno našim istraživačicama koje su istrajale od početka do samog kraja – Tamari, Nikolini i Lejli; Belmi i Ivani; Bobi, Selmi i Lejli; Belmi, Jasni i Elmaji; koleginici Emini, bez čijeg neumornog rada na organizaciji i logistici ništa od ovoga ne bi bilo moguće; kolegama i koleginicima iz Mirovne akademije od kojih smo dobijali konstantnu podršku i razumevanje – Nebojši i Randyju; kolegama i prijateljima iz MCC na finansijskoj i svakoj drugoj podršci; kolegama i koleginicama – Marijani, Randyju, Alini i Nicolasu na oštroumnim i pažljivim komentarima; Manetu na strpljenju i velikoj količini kreativnosti u grafičkom oblikovanju publikacije. Hvala i svima ostalima koji su na bilo koji način pomogli a koje nismo pomenuli ovom prilikom.

Publikacija: Kultura_sjecanja_2017

Preuzetio sa portala Mirovne akademije i mreza-mira.net

FILTER

READ THIS ALSO