BiH: Učenici protiv nacionalno podijeljenog obrazovanja

 Izvor: http://www.balkaninsight.com

Upoznajte učenike i nastavnike koji se bore protiv podijeljenog obrazovanja koje je doprinijelo čvrstom utemeljenju segregacije u Bosni i Hercegovini.

Katherine Heroux Jajce

Učenici svih razreda izvode tradicionalna ora Srba, Hrvata i Bošnjaka, obučeni u tradicionalne nošnje ova tri naroda, na ulicama Jajca. Foto: Katherine Heroux

Faruk Bubrić, 18-godišnji učenik četvrte završne godine srednje škole, veliki dio svog vremena provodi igrajući video igrice ili družeći se sa prijateljima.

Budući da se njegov obrazovni proces u Jajcu privodi kraju, raduje se studijama filozofije, koje ima namjeru započeti ove godine na Univerzitetu u Sarajevu.

Završio je osnovnu bošnjačku školu, a u maju je maturirao nakon četiri godine obrazovanja u etnički mješovitoj srednjoj školi. Međutim, otvaranje nove bošnjačke škole u ovom gradu dodatno produbljuje duboko ukorijenjene nacionalne podjele u državi koja je ionako u velikoj mjeri podijeljena.

Bubrić i njegovi drugovi iz razreda protestiraju protiv otvaranja nove škole u Jajcu i protiv nacionalne segregacije koja će uslijediti nakon toga. Iako je njegova škola mješovita, u njoj se uči po hrvatskom nastavnom planu i programu.

“Nacionalnost me se ne tiče, jednostavno me to ne zanima ... mi smo u osnovi isti ... ne vidim razliku između Bošnjaka, Hrvata ili Srba”, kaže Bubrić, sležući ramenima.

Nakon ratova 1990-ih godina, koji su označili raspad bivše Jugoslavije, BiH je podijeljena na dva entiteta: Federaciju BiH (FBiH) i Republiku Srpsku (RS). Jajce se nalazi u Federaciji, u blizini entitetske granice sa RS-om.

Iako mnogi Bubrićevi vršnjaci slično razmišljaju, njihova reakcija je rijedak slučaj u ovoj državi s obzirom da je u većem dijelu obrazovni sistem podijeljen na nacionalnoj osnovi. Nevolje nastaju u mješovitim područjima gdje ne postoji većinsko stanovništvo jedne nacionalnosti.

Ovi se problemi često javljaju u obrazovnom sistemu, jer prema legislativi na državnom nivou, učenici imaju pravo da se obrazuju na svom maternjem jeziku i da uče književnost, istoriju, geografiju, muzičko i likovno prema nastavnom planu i programu posebno napravljenom za njihovu nacionalnu grupu.

Kada ne postoji većinsko stanovništvo neke nacionalnosti, škole obično funkcioniraju po modelu “dvije škole pod jednim krovom”. To znači da učenici bošnjačke i hrvatske nacionalnosti idu u istu školu, ali su fizički odvojeni jedni od drugih i uče iz različitih udžbenika, odnosno funkcioniraju kao potpuno odvojene škole.

Amela Kavazbašić, jedna od nastavnica u srednjoj školi u kojoj je učio Bubrić, kaže da razlog za podjelu leži u politici.

“Jezik je političko pitanje, a postojanje elementa nacionalnog identiteta čini nastavni plan i program umnogome problematičnim.”

U bivšoj Jugoslaviji, jezik kojim su se služili Bošnjaci, Hrvati i Srbi smatrao se istim. Međutim, nakon ratova i raspada bivše Jugoslavije jezik postaje sredstvo za definisanje različitih nacionalnosti, te je svaki narod imenovao jezik svojim imenom.

“Šta je sa ljudima koji nisu dio ni (dominantne) grupa, niti žele da uče po nacionalnom nastavnom planu i programu? To nije rješenje, glupo je reći da je to pravedno. Ja ne vidim to kao pravdu. To vas primorava da odaberete između dvije suprotnosti, što je zaista nepravda”, kaže Kavazbašić, mašući rukama kako bi objasnila poentu.

“Ako primjenjujemo ustav, onda Srbi imaju pravo učiti po svom nastavnom planu i programu, ali oni nemaju ovu opciju i niko ne razmišlja o tome. Oni su manjina (u Jajcu) tako da nemaju nikakva prava.”

Kavazbašić zajedno sa svojim kolegama nastavnicima sprovela je anketu za učenike, roditelje i nastavnike u Jajcu, ispitujući njihovo mišljenje o odluci Ministarstva.

Učesnici su mogli birati između sistema postojeće škole sa hrvatskim planom i programom, predloženog sistema nove bošnjačke škole, ili za treću opciju, a to je sistem novog integriranog nastavnog plana i programa.

Većina ljudi glasala je za treću opciju.

Nastavni plan i program treba biti “nešto u što svako može učestvovati i nešto čime će svi biti obuhvaćeni ... pri čemu možete odabrati ono što želite da učite”, kaže Bubrić bez oklijevanja.

Učenici u Jajcu ne odustaju od svog zahtjeva da budu zajedno u školi. Na konferenciji koja se održala u Jajcu od 6. do 8. maja, pod nazivom “Gradimo zajedno”, a u organizaciji Nansen dijalog centra Sarajevo, učenici su, između ostalog, diskutirali i o svojim potrebama i očekivanjima.

U znak podrške učenicima iz Jajca, na konferenciji je prisustvovalo oko 100 učenika svih nacionalnosti iz cijele zemlje.

“Političari ne uzimaju obrazovanje ozbiljno. Kad vas gledam ... vidim ljude koji mogu donijeti promjene”, rekao je na konferenciji učenik Nikolas Rimac.

Dok vlasti protivno željama učenika pokušavaju podijeliti obrazovni sistema u Jajcu, u hrvatsko-bošnjačkom mješovitom Mostaru učenici uče u jednoj školi, ali nastavu pohađaju prema dva nastavna plana i programa.

Ujedinjenom mladeži je “teže manipulirati”

Pogled na Mostarsku gimnaziju (naranžasta zgrada u sredini) sa vrha Katoličke crkve. Foto: Katherine Heroux

U Mostaru je 2004. godine, u okviru nespretnog pokušaja integracije učenika, došlo do spajanja bošnjačke i hrvatske škole u jednu – Mostarsku gimnaziju.

Anika Čović, direktorica škole, ne govori o svojoj školi kao o “dvije škole pod jednim krovom”, već o “jednom pravnom subjektu sa dva odvojena programa”. Učenici zajedno pohađaju časove informatike i francuskog jezika, imaju jedno zajedničko Vijeće učenika, vannastavne aktivnosti i raspored, ali se takođe obrazuju i po svom nacionalnom planu i programu.

Ova škola se nalazi u istoj zgradi gdje i Koledž ujedinjenog svijeta (UWC), međunarodna škola u čijem je fokusu prevazilaženje podjela. Mostarska gomnazija je jedna od 17 škola u svijetu koje vodi UWC pokret.

Ovaj pokret, koji funkcionira od 1962. godine, zasniva svoj program na odabiru stipendista iz cijelog svijeta koji žive i uče zajedno, a u cilju prevazilaženje podjela izazvanih Hladnim ratom. Od 200 učenika koji pohađaju ovu školu, 60 je iz Bosne i Hercegovine.

UWC Mostar daje mogućnost “učenicima iz BiH da nauče dosta o drugim kulturama ... za sve je to prilika da svoju zemlju vide iz drugog ugla”, kaže direktorica Valentina Mindoljević. To je uspješan primjer integracije i minimiziranje podjela.

Ovo je u čistoj suprotnosti ne samo sa polupodijeljenom gimnazijom u kojoj se učionice dijele, već i sa željom većine nacionalnih lidera u BiH. Iako su gimnaziju podržali i neki lokalni političari u Mostaru, na okončanju podjele u obrazovnom sistemu širom BiH ne radi se ništa.

“Ono što sada žele (političari) jeste da preuzmu kontrolu ... daleko su manje mogućnosti da se manipulira omladinom koja je ujedinjena”, kaže Kavazbašić.

Učenici u Jajcu, Mostaru i u cijeloj BiH naišli su na podršku kod raznih nevladinih organizacija.

Humanost u akciji (Humanity in Action), nevladina organizacija sa sjedištem u Sarajevu, vodi program pod nazivom Podsticanje demokratskih vrijednosti i aktivnog građanstva među mladima, EDVACAY. Ovaj program građanske i akademske obuke obuhvata studente na prvoj i drugoj godini fakulteta iz cijele BiH.

“Ono što mi radimo u toku jedne godine je odabir djece koja nemaju iskustva u lokalnom upravljanju, nemaju nikakvog iskustva sa lokalnom zajednicom i drugim pravnim licima i od njih stvaramo žestoke aktiviste”, kaže Jasmin Hasić, izvršni direktor ove organizacije.

Program je, kaže Hasić, osnovan “jer djeca ostaju podvojena, postoje različite škole, oni ne znaju šta se dešava u drugim zajednicama”.

Trenutnom obrazovnom sistemu nedostaje raznolikost, i kada je riječ o učenicima, o administraciji i nastavnom planu i programu, dok neformalno obrazovanje omogućava razvoj kritičkog razmišljanja i predstavlja “priliku za mlade ljude da istraže nešto više od onoga što je ... u njihovim udžbenicima”, kaže koordinatorica projekta EDVACAY Maida Omerčehajić.

Inicijativa mladih za ljudska prava u BiH, sa sjedištem u Sarajevu, kao nevladina organizacija pomaže mladim ljudima u suočavanju s prošlošću, posebno sa poslednjim ratom. Oni organiziraju ljetne kampove u kojima mlade ljude od 18 do 30 godina uče o tranzicionoj pravdi, EU integracijama i o ustavnim reformama.

“Volim te škole, jer na kraju uvijek vidim promjenu, ne morate to imati na papiru, ali možete vidjeti, imate nešto što je zaista važno”, kaže nam Beti Čolak, bivša učesnica ljetne škole i bivša aktivistica Inicijative.

Ona je i dalje u svakodnevnom kontaktu s prijateljima koje je stekla za to vrijeme.

“Većina ljudi koji završe ovu školu ostaju aktivisti”, zaključuje ona.

Programi poput ovih u organizaciji Humanosti na djelu i Inicijative, daju mogućnost studentima iz cijele BiH da međusobno komuniciraju, istovremno učeći kako da utiču na svoje društvo i mijenjaju politički sistem.

Mladi odrastaju u zemlji u kojoj ih uče da su podjele normalne, ali gradovi kao što su Jajce i nevladine organizacija kao Humanost na djelu i Inicijativa mladih za ljudska prava stali su protiv takvog sistema i traže zajednički nastavni plan i program.

Kavazbašić kaže da će se nastaviti boriti za integraciju, što bi, kao smatra, trebalo i drugi da učine.

“Mislim da je naša dužnost, ako smo ljudi koji se brinu za mir, život, toleranciju i dobre ljudske vrijednosti koje svi trebaju, da ustanemo protiv ovog podijeljenog obrazovnog sistema. Mislim da je to jedan od najvećih problema u našem društvu.”

Katherine Heroux je bivša studentica SIT Programa za studiranje u inostranstvu na odseku Mirovne i konfliktne studije na Balkanu: Srbija, Bosna i Kosovo. Ovaj članak je napisan kao nezavisni projekat studije novinarstva.

FILTER

READ THIS ALSO