Autor: Mirjana Trifković

Antiratni pokret danas – gdje je?

9. novembar se obilježava kao Međunarodni dan sjećanja na žrtve Holokausta. Dan kada bi svi trebali da što više i svjesnije se podsjetimo na antifašističku borbu građana i građanki BiH, ali u suštini ovaj dan bi trebao biti podsjetnik da istrajemo u borbi protiv fašizma, antisemitizma, nacionalizma, podjela i mržnje. Da živimo u regionu koje je uređeno i demokratsko društvo mi bi svjedočili prigodnim obilježavanjima ovog dana, koji bi nas podsjetili na istoriju Holokausta, a pošto to nismo, mi smo svjedočili hapšenju aktivistikinja u Beogradu.

Sa druge strane, u našoj državi Bosni i Hercegovini već par mjeseci na sceni je kriza institucija, kako kažu „najveća kriza od Dejtona do danas“, kojom se negiraju nadležnosti države od strane entiteta, prijeti donošenjem zakona o povlačenju saglasnosti iz institucija države, gdje je svakodnevna politika obilježena govorom mržnje, etno – nacionalnom politikom o ugroženosti naroda, nazivanju ulica i javnih ustanova po osuđenim ratnim zločincima, crtanju murala i slično, u suštini dok se još uvijek borimo sa posljedicama rata, političari govore o novom ratnom sukobu i zaštiti jednog naroda od drugog.

Dok sve ovo posmatramo, postavlja se pitanje šta se dešava sa običnim ljudima, ljudima koji pokušavaju da žive normalan život u svom ovom ludilu, ljudima koji su pružali otpor ratu i ratnim dešavanjima devedesetih? U suštini koliko nas je upoznato da je devedestih godina postojao antiratni pokret u regionu?

Dva procesa

U cijelom regionu trenutno su na snazi dva procesa. Jedan proces je ne samo negiranje, prećutkivanje i relativizovanje zločina počinjenih u naše ime, nego i potpuno brisanje tragova zločinačke prošlosti. Drugi proces, je onaj proces koji spada u domen naše odgovornosti, kada kažem naše, mislim na odgovornost mirovnih aktivista, jer je pored slavljenja rata i ratnih zločina, mislim da je na djelu potiskivanje i prećutkivanje otpora ratu i ratnim zločinima, militarizaciji i nacionalizmu. Deficit znanja o iskustvima antiratnih pokreta je nešto što treba promijeniti jer građanstvo ni mladi ne znaju da je postojala ljudska, ex-ju porodica okupljenja radi otpora ratu, ratnim dešavanjima i mobilizacijima u velikim prelomnim vremenima.

Antiratni pokreti

Prvi oružani sukobi na prostoru bivše Jugoslavije pokrenuli su mobilizaciju građanskog društva sa ciljem širenja antiratnih ideja i spriječavanja eskalacije ratnih sukoba. Antiratne aktivnosti su bile usmjerene na formiranje prvih mirovnih grupa i pokreta, te organizovanje udruženja građana iz kojih je nastao i Centar za antiratnu akciju u Beogradu. Centar je organizovao prve antiratne demostracije u Beogradu u julu 1991. godine, te od oktobra 1991. do januara 1992. godine svake sedmice su organizovani antiratni skupovi pod nazivom Beogradski antiratni maraton. Sve vrijeme trajanja sukoba u Bosni i Hercegovini u Srbiji su se dešavali antiratne demostracije kojim su neki građani Srbije iskazivali protivljenje ratu u BiH. Naročito je značajna jedna od najvećih antiratnih akcija u Beogradu „Crni flor“, gdje je više desetina ljudi izašlo na ulice kako bi iskazali svoje nezadovoljstvo opsadi Sarajeva, a sam flor je bio dugačak više od 1000 metara. [1]

Takođe, jedna od akcija bila je „Karavan mira“ u Sarajevu. U periodu od 21-29. septembra 1991. godine Žene u crnom su organizovale dolazak Evropskog mirovnog karavana. U sklopu ovog karavana Žene u crnom iz Italije u Sarajevu su organizovale protest 27.9.1991. godine gdje je upućen proglas u kojem se traži zaustavljanje rata, demilitarizacija, te prekid sa svima koji na bilo koji način učestvuju u ratu. [2] U Pančevu je od 12. novembra 1991. do novembra 1995. godine, odnosno do potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma se svake subote održavala antiratna akcija paljenja svijeća. U tom periodu, svake subote tu je bila demilitarizovana zona.

Danas

Trideset godina nakon početka ratnih dešavanja mi imamo obavezu da više govorimo o ljudima koji su u vremenu zla dizali glas za opšte dobro. O ljudima koji su organizovali i sprovodili antiratne akcije koje su bile usmjerene na ostvarivanje zajedničkih, a ne ličnih ciljeva i dobrobiti. Ljudima koji su imali hrabrosti da se bore za „pozitivnu definiciju mira“, odnosno da se bore za izgradnju stabilnih i skladnih odnosa među ljudima, za izgradnju sistema u kojem će se građani osjećati sigurno, za sistem u kojem se sukobi rješavaju na način da se građani svjesno odlučuju da sukobe riješe na nenasilan način, kroz dijalog, poštujući drugu stranu, kroz metode nenasilnog djelovanja kao što su protesti, štrajkovi, marševi, javna okupljanja, šutnja, bojkoti, predstave, muziku, karikature i sl. Ljudi koji su učestovali u antiratnim demostracijama devedesetih, učestovali su i tokom mirnih protesta kojim su izražavali protivljenje neuklanjanju murala posvećenog osuđenom ratnom zločincu Ratku Mladiću u Beogradu, te su zajedno sa novim generacijama mirovnih aktivista dali svoj glas borbi za pravednije i bolje društvo i istovremeno ukazujući da je jedino nenasilje moćno i pravedno oružje protiv fašizma i relavitizacije istorije.

Mirjana Trifković posjeduje preko 10 godina iskustva rada na projektima i programima koji imaju za cilj suočavanja sa prošlošću i izgradnju mira, sa fokusom na mirovnu edukaciju mladih i rad sa udruženjima žrtava rata u BiH. Radila je u Sudu Bosne i Hercegovine kao stručna saradnica u Odjelu za ratne zločine, a završila je Pravni fakultet Univerziteta u Istočnom Sarajevu. Trenerica za izgradnju mira i edukantica Geštalt edukacije za psihoterapiju i Edukacije za traumu-savjetnika. Trenutno je angažovana kao konsultantica međunarodnih organizacija koje rade na polju tranzicijske pravde, suočavanja sa prošlošću i izgradnje mira u BiH.


[2] Ibid.

PROČITAJTE I OVO

O Kolumni

DwP Kolumna je novi medijski proizvod regionalne online platforme o suočavanju sa prošlošću www.dwp-balkan.org. DwP Kolumna je regionalna online platforma za konstrutivno promišljanje o temama vezanim za suočavanje sa prošlošću u svrhu jačanja konstruktivnih i otvorenih pristupa na regionalnom nivou. Upotrebom ovog alata želimo promovisati konstruktivni online diskurs vezan za aktuelne teme iz oblasti suočavanja sa prošlošću.

Disclaimer

Dealing with the Past Kolumna je sastavni dio regionalne web stranice o suočavanju sa prošlošću www.dwp-balkan.org, te služi kao online platforma za konstrutivno promišljanje o temama vezanim za suočavanje sa prošlošću. Stajališta izražena u Blogu predstavljaju stajališta saradnika/kolumnista i ne odražavaju nužno stajalište uredničkog tima, odnosno organizacije forumZFD (Forum Civilna Mirovna Služba). Kopiranje i daljna distribucija teksta je poželjna pod uslovom da se tekst ne mijenja i da se na odgovarajući način navodi izvor web stranice i ime autora kolumne. Preuzimanje materijala je besplatno.