VILDANA DŽEKMAN

Foto: Sanja Vrzić

Rođena, školovala se i odrasla u Sarajevu. Radi u Fondaciji CURE. Široj javnosti poznata je kao pravnica, feministkinja, mirovnjakinja, aktivistikinja za prava žena.

Rano, ratno djetinjstvo provodi po podrumima i u tuđem stanu u koji je porodica Džekman izbjegla tražeći bezbjedan prostor za život u opkoljenom gradu. U podrumu je naučila da čita i završila prve razrede osnovne škole. Naučila je da pliva tek u 27. godini jer je njenu školu plivanja omeo rat. Ratni i poratni život pamti i po opštem siromaštvu i borbi svojih roditelja da na put izvedu troje djece. Ipak, Vildana nikada nije odustajala od dvije stvari: prava da iznese i brani vlastito mišljenje i da slijedi uvjerenja i snove. Pristala je da u osnovnoj školi ima jedinicu iz Bosanskog jezika i književnosti jer nije prihvatila mišljenje nastavnika da je Hasanaginica najbolja bosanskoherecegovačka balada, kada je u njoj žena potčinjena i prisiljena na udaju po želji porodice. Umjesto želje roditelja da završi srednju medicinsku školu i nađe posao, upisala je studije prava i sama zarađivala za školovanje, ne birajući poslove. Osjetljiva na društvene nepravde, posebno žensku neravnopravnost, Fondaciju CURE i ženski pokret doživljava kao slobodan prostor da radi na zaštiti prava žena i drugih obespravljenih osoba. Sedam godina se zalagala za donošenje Zakona o biomedicinski potpomognutoj oplodnji u Federaciji BiH. Od 2013. godine aktivna je u Inicijativi „Mir sa ženskim licem“, a mirovni aktivizam joj je i misija i način života. Iako je imala mogućnost da ode u druge zemlje i radi, Vildana je još u Sarajevu – jer vjeruje da nade ima i da možemo graditi bolje i pravednije društvo za sve žene u Bosni i Hercegovini.

Jedina moć kojoj teži je znanje. Na magistarskim je studijama na Pravnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu i planira da položi pravosudni ispit, jer želi da zastupa žene koje trpe diskriminaciju i obespravljenost. Priča o Vildani Džekman tek treba da bude napisana.

„Znanje je moć, znanje je naša snaga. Moramo da učimo da svi mi možemo napraviti promjene.“

FRAGMENT PROŠLOSTI
„Svjećica, školjka i ruž. Svjećica – zato što sa svijećom imam povezanost s ratom. Također, volim da meditiram i radim jogu, a svijeća mi je bitna da me opusti. Školjka – volim more. Imam i tu jednu povezanost s ratom i s prekidom djetinjstva. Počela sam da plivam u 27. godini na moru na Korčuli. Volim more jer more pomaže da donesem neke važne odluke. Eto, školjka je neka asocijacija na more. Ruž je moja revolucija. Ja sam aktivistkinja i nikad ne idem pred medije, niti na proteste, ni na neke revolucije dok ne stavim crveni ruž. To je nekako moj otpor prema patrijarhatu, prema muškoj dominaciji i borbi protiv svih opresija i nasilja nad ženama. To je način da ja dobijem dodatnu snagu.“

Cijelu izložbu „Mir sa ženskim licem“ možete pogledati na ovom linku.

PROČITAJTE I OVO

O Kolumni

DwP Kolumna je novi medijski proizvod regionalne online platforme o suočavanju sa prošlošću www.dwp-balkan.org. DwP Kolumna je regionalna online platforma za konstrutivno promišljanje o temama vezanim za suočavanje sa prošlošću u svrhu jačanja konstruktivnih i otvorenih pristupa na regionalnom nivou. Upotrebom ovog alata želimo promovisati konstruktivni online diskurs vezan za aktuelne teme iz oblasti suočavanja sa prošlošću.

Disclaimer

Dealing with the Past Kolumna je sastavni dio regionalne web stranice o suočavanju sa prošlošću www.dwp-balkan.org, te služi kao online platforma za konstrutivno promišljanje o temama vezanim za suočavanje sa prošlošću. Stajališta izražena u Blogu predstavljaju stajališta saradnika/kolumnista i ne odražavaju nužno stajalište uredničkog tima, odnosno organizacije forumZFD (Forum Civilna Mirovna Služba). Kopiranje i daljna distribucija teksta je poželjna pod uslovom da se tekst ne mijenja i da se na odgovarajući način navodi izvor web stranice i ime autora kolumne. Preuzimanje materijala je besplatno.