Autor: Adina Ibrišević

Osvrt na Školu drugačijih sjećanja u Stocu učesnice Adine Ibrišević

Dođe i taj 25.08. Dan kada sam sa jednim prevelikim koferom krenula u  jedan grad, grad u Hercegovini. U onaj „tamo dio država“ gdje je sve  kamen, gdje je drugi dio historije. One historije i istine koja je, mojih 20 godina, bila iza mene, i najednom, neočekivano, ta istina iza mene, bila ispred mene. Lupnula mi je preveliki šamar.  Saznaš da nista ne znaš i da sve morate krenuti ispočetka. Zašto? Pa eto, živite sa jednim narodom, sa jednom serviranom istinom, u jednom kantonu i u jednom entitetu. Najzamršenijim smo mi ljudi na svijetu, kaže Meša  Selimović, ali sa nama treba postupati kao sa ljudima. I da, mi smo to uradili. Pokazali smo svima da smo, jednostavno, ljudi koji su uspjeli u tome. Imali smo priliku. Svi smo se, podjednako, „ borili“ za jednu  i jedinu pravu istinu.

Kada sam krenula u Stolac, mislila sam da će to  biti 6 dana u mom životu.Ali, kada sam došla, i kada smo krenuli obilaziti mjesta koji nam otvaraju oči i koji definišu istinu,shvatila sam da je to, zapravo, moj život u tih 6 dana. I na kraju svega, morate se vratiti kući. Morate to ostaviti, krenuti dalje, i što je najveća prednost ovog programa i sličnim njemu jeste to da  počnete sami sebi postavljati pitanja.Kako? Zašto? Zbog čega? Zbog koga? U ime koga? I pitanje koje se najviše vrti u mojoj glavi jeste S KOJIM PRAVOM? Krivite sebe jer niste znali. Krivite sebe, jer je neko u ime naroda kojem vi pripadate, ubio? Otkud mu pravo da nastupa u ime mene? Mnogo je tužno kada ljudi imaju predrasude, jer eto, imaš drugačije ime, prezime, boju kože, seksualno opredjeljenje, naglasak, frizuru, stil oblačenja i slično. Ali najgore je kada te neko ubija i poslije smrti. Škola drugačijih sjećanja je razbila svaku negativnost, svaku mržnju i svako dijeljenje. Svi smo bili isti. I Adina, i Višnja, i Isidora, i Boro. Nismo se zbližili zbog iste muzike, istog fakulteta, istog Boga. Mi smo imali samo jedno zajedničko. Isti cilj. Prošlost, istina i pružena ruka. Ruka mira.  Ruka sa kojom smo spremni graditi mostove koji će nas spajati, i koji će donijeti suživot. Jer, na nama leži teret prošlosti, kao i odgovornost za gradnju ljepše budućnosti. Kada se sjetim svake priče, svakog mjesta koje smo posjetili, trebalo bi mi mnogo vremena da pređem granice zdravog razuma i da uđem u glavu i srce zlih ljudi i zvjerskih nauma. Odlazak u Prebilovce, Ravno, Kruševo, Rotimlje, Koštanu bolnicu, Grabovicu, Bradinu je veliki šamar za sva tri naroda u BiH. Na svim tim mjestima prepoznaš ideologiju, komšije i drugove postavljene na suprotne nišane, uništavanje nacije, uništavanje harmonije, djela iskonstruisanih mozgova koji meni nikada neće biti jasni. Zar tada niko nije razmišljao o miru, životu i ljubavi? Zar ja nemam pravo da sanjam? Da li ja, ili sutra moje dijete, mora biti marioneta koja mora biti tu gdje je jeste? IZ RATA U RAT. IZ ŽIVOTA U SMRT. O Stocu se malo zna. O zločincima još manje. Ili nikako. U Stolac ili slične gradove koji iza svoje ljepote kriju tešku i bolnu ranu, koja i danas boli i gnoji, nije dovoljno samo da se pojaviš, progovoriš riječ utjehe i pustiš suzu sažaljenja. To sažaljenje treba da bude krivnja, te riječi trebaju biti pouka i isprika, a pojava razmišljanje o situaciji kada bi neko njihovom narodu pripremio takvo što. Naša Bosna i Hercegovina je kao namrgođeni i bolesni starac, zasićen od života. Želim da bude ljepša. Sanjam to. Sanjam o vremenu bez rata, o danu bez oblaka, o oku bez suza, o životu bez smrti. Sanjam o stvorenom i povoljnom tlu, da nikada više rata ne bude. Pa, neka se i Balaševićevi stihovi pokrenu. „Neka se planine pokrenu, vetri nek' pomahnitaju, neka se vulkani probude, samo da rata ne bude!“

Savršen svijet, zar ne? NEMA RATA. Budimo sanjari, u ime mira, u ime nas.

Autor: Adina Ibrišević

Foto: yihr.ba

FILTER

PROČITAJTE I OVO

O Kolumni

DwP Kolumna je novi medijski proizvod regionalne online platforme o suočavanju sa prošlošću www.dwp-balkan.org. DwP Kolumna je regionalna online platforma za konstrutivno promišljanje o temama vezanim za suočavanje sa prošlošću u svrhu jačanja konstruktivnih i otvorenih pristupa na regionalnom nivou. Upotrebom ovog alata želimo promovisati konstruktivni online diskurs vezan za aktuelne teme iz oblasti suočavanja sa prošlošću.

Disclaimer

Dealing with the Past Kolumna je sastavni dio regionalne web stranice o suočavanju sa prošlošću www.dwp-balkan.org, te služi kao online platforma za konstrutivno promišljanje o temama vezanim za suočavanje sa prošlošću. Stajališta izražena u Blogu predstavljaju stajališta saradnika/kolumnista i ne odražavaju nužno stajalište uredničkog tima, odnosno organizacije forumZFD (Forum Civilna Mirovna Služba). Kopiranje i daljna distribucija teksta je poželjna pod uslovom da se tekst ne mijenja i da se na odgovarajući način navodi izvor web stranice i ime autora kolumne. Preuzimanje materijala je besplatno.