Autor: Dragan Markovina

Svakog dana, u svakom pogledu ova društva dokazuju kako se uopće nisu suočila s prošlošću

Foto: Srđan Veljović

Povoda za tekst s ovakvim naslovom ima more, iz razloga što iskrsavaju gotovo na dnevnoj bazi. Mogli smo o svemu ovome pisati i nakon presude Mladiću, jednako kao i nakon presude čelnicima Herceg-Bosne ili presude Šešelju. Mogli smo isto tako o ovome pisati i nakon Vučićevog posjeta Zagrebu ili nakon naprasno okončanog Jandrokovićevog posjeta Beogradu. Isto vrijedi i za moment nakon Ivanovićevog ubojstva na Kosovu, Izetbegovićevog upornog igranja s ratom, kao i za Plenkovićevo podsmjehivanje novinaru N1 televizije i odbijanje da odgovori na njegovo pitanje, samo zato što dolazi iz Beograda. Sve navedeno nam stalno svjedoči o tome kako se nijedno od ova tri društva, hrvatsko, srpsko i bosanskohercegovačko, nije uopće suočilo s posljedicama vlastitih političkih izbora i ratnog te nacionalističkog djelovanja u njihovo ime. Ovdje ćemo se pak zadržati na srpskom i hrvatskom društvu, posebno u svjetlu aktualnog korištenja Jasenovca za sitna politikantska podbadanja između dvaju potkapacitiranih politika koje stoluju u Zagrebu i Beogradu.

Istina je nažalost da ni u socijalističkom razdoblju, sve do sredine osamdesetih i slabljenja vlasti, nije bilo dovoljno snage, ali ni racionalnosti da se u punom smislu riječi otvore ozbiljne rasprave o svim traumatičnim mjestima prošlosti, pa i o Jasenovcu, niti je ikad bilo spremnosti da se razgovara o vlastitim pogreškama. To je jedna od stvari koja je umnogome, po inerciji utjecala na istu vrstu odbijanja da se to napravi danas, ali je posredno i omogućila posve otvorenu i nasilnu stigmatizaciju antifašističke borbe i socijalističkog razdoblja, koji su sve češće od strane institucionalne historiografije i državnih vlasti lažno predstavljeni kao jedan od dva pogubna totalitarizma. Sve u namjeri da se nekako opravda otvorena rehabilitacija kolaboracionističkih vojski i režima, koja je na djelu.

Iz čega, osim iz nedostatka tradicije suočavanja, proizlazi ovako problematičan odnos prema prošlosti? Uglavnom iz kombinacije iskrenog uvjerenje u ispravnost nacionalističkih stavova i politika i pukog oportunizma političkih lidera, koji se nisu u stanju suprotstaviti raspoloženjima mase. Političke vođe su se tako svele samo na ulogu jeftinih populista koji spremno povlađuju najnižim strastima društva, odgojenog u atmosferi netolerancije pa i mržnje u devedesetim godinama, ali i nakon njih. Imajući sve ovo u vidu, očito je kako je najispravnija dijagnoza ovdašnjih društava ona koju je još davno ponudio Mirko Kovač, o tome kako je elita gora od rulje.

Pri čemu je, pored oportunizma, licemjerstvo drugi zajednički nazivnik takvog djelovanja. Ono je lako uočljivo u tome kako se Šešelja opravdano i činjenično naziva ratnim zločincem, dok se ista takva odluka haškog suda o hercegbosanskim čelnicima ne priznaje. Vučić opet glumi pravednički bijes u vezi odnosa hrvatske politike prema Jasenovcu, a nema dovoljno hrabrosti, želje, ni mudrosti da se ispriča za vlastite izjave i djelovanje iz ratnih godina. Plenković se opet opravdano zgraža nad Vulinovim nacionalističkim poentiranima nad jasenovačkim logorom smrti, a istovremeno ne vidi učinke vlastitog djelovanja, zbog kojeg već treću godinu za redom imamo nekoliko jasenovačkih kolona sjećanja. Čitav problem s hrvatskim i srpskim društvom danas leži u tome što bi iz prošlosti uzimali samo one stvari koje im odgovaraju, očistili bi ih od izvornog konteksta te bi ih onda primarno u političke svrhe koristili. Pri čemu je i jednima i drugima ključni problem odnos prema partizanskoj borbi i socijalističkoj Jugoslaviji. I jedno i drugo bi najradije prešutili, no kako je to praktično nemoguće, u prvom redu iz razloga što se obje zemlje nalaze u avnojevskim granicama te i dalje žive na infrastrukturi iz tog razdoblja, pokušavaju falsificirati vrijednosti i stvarnost te zemlje i njezinog nasljeđa. Ono je naravno daleko od idealnog, pa i demokratskog, no njegove konstitutivne antifašističke vrijednosti, uz bratstvo i povjerenje među jugoslavenskim narodima su s jedne strane posve usklađene s temeljima na kojima i dalje počiva moderna Evropa, a s druge su iz temelja suprotstavljene još uvijek prevladavajućim nacionalističkim vrijednostima u oba društva. Stoga pokušaji da se istovremeno zadovolji europska civilizacijska norma za van, a nastavi uzgajati endemski klero-nacionalizam, temeljen na kolaboracionističkim vrijednostima i politikama, prema unutra, ne može završiti nikako drugačije, doli neuspjehom.

Najtužnije od svega je što takva politika, umnogome vidljiva u odnosu prema manjinama, na kraju šteti i vlastitom narodu u sredini u kojoj se nalazi u manjinskoj poziciji. Stoga je najmanje što bi odgovorna politika morala napraviti je u prvom redu uvažavanje nekih općepoznatih činjenica, uzroka i procesa iz Drugog svjetskog rata, ali i iz posljednjih ratova za jugoslavensko nasljeđe, umjesto da potpuno tragično poziva na nova istraživanja, kao što radi hrvatska predsjednica Grabar Kitarović u vezi Jasenovca. S obzirom na ozbiljnu dokumentiranost svega što se događalo, posebno u ratovima iz devedesetih, u čemu je haški sud odigrao presudnu ulogu, iskreno priznavanje vlastitih odgovornosti za ono što je nepobitno dokazano, predstavljalo bi tek prvi, ali presudan korak za normalan život u ovim društvima. To je potrebno tim prije napraviti, s obzirom na činjenicu da je razdoblje uzleta uvijek bilo vezano uz suradnju, zajednički život i međusobno poštivanje među ovdašnjim narodima, dok je svaka druga politika donosila opću propast te ekonomsku, socijalnu i demografsku devastaciju. Iako je ovo bolno očito, prosto je nevjerovatno koliko ovdašnja društva i politike koje ih vode i dalje inzistiraju na potonjem, dok preostale glasove razuma i otpora ušutkavaju optužbama za nacionalnu izdaju, što je popularno u Hrvatskoj ili za strano plaćeništvo, što je popularnije u Srbiji.

 

Dragan Markovina je hrvatski povjesničar i publicist 

FILTER

PROČITAJTE I OVO

O Kolumni

DwP Kolumna je novi medijski proizvod regionalne online platforme o suočavanju sa prošlošću www.dwp-balkan.org. DwP Kolumna je regionalna online platforma za konstrutivno promišljanje o temama vezanim za suočavanje sa prošlošću u svrhu jačanja konstruktivnih i otvorenih pristupa na regionalnom nivou. Upotrebom ovog alata želimo promovisati konstruktivni online diskurs vezan za aktuelne teme iz oblasti suočavanja sa prošlošću.

Disclaimer

Dealing with the Past Kolumna je sastavni dio regionalne web stranice o suočavanju sa prošlošću www.dwp-balkan.org, te služi kao online platforma za konstrutivno promišljanje o temama vezanim za suočavanje sa prošlošću. Stajališta izražena u Blogu predstavljaju stajališta saradnika/kolumnista i ne odražavaju nužno stajalište uredničkog tima, odnosno organizacije forumZFD (Forum Civilna Mirovna Služba). Kopiranje i daljna distribucija teksta je poželjna pod uslovom da se tekst ne mijenja i da se na odgovarajući način navodi izvor web stranice i ime autora kolumne. Preuzimanje materijala je besplatno.