Autor: Ena Kukić

MEMORIJALNI KOMPLEKS VRACA: SLOJEVITOST SJEĆANJA

Photos by: Sabina Hodović

U središtu Sarajeva nalazi se vrijedan artefakt kolektivnog pamćenja, javni prostor koji nema tek prošlost, već historiju: Memorijalni kompleks Vraca. Fizički ga tvore spomen-park iz doba Jugoslavije i tvrđava iz austrougarskog perioda, a duh ovog mjesta čini niz događaja koji su tijekom prethodnih 130 godina utjecali na lokalnu zajednicu. Analizirajući funkciju i simbolizam Memorijalnog kompleksa Vraca kroz vrijeme, možemo učiti o različitim načinima suočavanja s prošlošću i kontekstualizirati ih u okviru današnje zvanične memorijalizacije.

Prvi znani identitet ove lokacije je idilično izletište, javni prostor rekreacije za lokalnu zajednicu Sarajeva. Okupacijom Bosne i Hercegovine od Austro-Ugarske Monarhije, izletište postaje vojna zona i postaje nedostupno stanovništvu. Tvrđavu Vratca okupatori podižu krajem 19. stoljeća kao posljednju u nizu fortifikacija na južnoj strani grada, i njena militarna funkcija je jasno vidljiva u prostornoj organizaciji. Ovaj prvi artificijelno stvoreni sloj lokacije danas nas tjera na propitivanje uloge i zaostavštine Austro-Ugarske Monarhije u Sarajevu i drugdje. Modernizacija svih sfera društva u tom periodu bosanskohercegovačke historije je neupitna, ali suprotno eurocentričnom shvatanju kolonijalizma, koje zanemaruje postojanje kolonija na tlu Evrope, postoje jasni indikatori da se okupacija Bosne i Hercegovine od Austro-Ugarske Monarhije može posmatrati kao kolonijalizam.[1] Senzibilnije i objektivno interpretiranje ovog dijela historije danas bi doprinijelo boljem razumijevanju našeg kolektivnog identiteta i globalnog političko-ekonomskog poretka.

Naredni značajan sloj Vraca dobijaju u Drugom svjetskom ratu, kada 1941. godine plato ispred tvrđave postaje službeno stratište protivnika fašističkog režima. Odabrana zbog svog geostrateškog značaja unutar grada, tvrđava je služila kao deportacijska stanica odakle je vlast Nezavisne Države Hrvatske (NDH) slala Jevreje, Rome i Srbe u koncentracione logore, ali i kao mjesto ispitivanja i mučenja lokalnih antifašista. Stradanje i otpor na Vracama iz ovog perioda postaju simboličko tkivo za gradnju narednih slojeva lokacije, kao i dominantni djelić njenog identiteta. Stvarajući Jugoslaviju na temeljima antifašističke borbe, vlast u socijalističkom periodu započinje komemorativni pokret utjelovljen u spomenicima koji istovremeno slave pobjedu nad fašizmom i odaju počast žrtvama. Odbor za izgradnju spomeničkog kompleksa Vraca već sredinom 1960-ih usvaja zaključke o izgradnji memorijalnog kompleksa, ali zbog nedostatka sredstava gradnja počinje više od desetljeća kasnije. Godine 1981. napokon je otvoren Spomen-park Vraca, a tvrđava postaje muzej s postavkom u čast žrtava fašizma. Novi prostor sjećanja u gradu bio je više od statičnog spomenika; park je evocirao originalnu funkciju javnog prostora za lokalnu zajednicu, dok je muzejska postavka služila senzibiliziranju i edukaciji o ratnim zbivanjima četrdeset godina nakon početka fašističke okupacije. Prostorna organizacija kompleksa omogućila je izvođenje nastave u Spomen-parku, a mnoštvo spomen-obilježja raznim sudionicima Narodnooslobodilačke borbe trebalo je pokazati raznolikost i jedinstvo otpora fašizmu. Iako je kompleks oštećen u narednim historijskim periodima, grandiozna arhitektonska gesta parka kroz šumu, kao i njegova harmonija s tvrđavom ostali su svjedočiti o jugoslavenskoj kulturi komemoracije.

Geostrateški položaj Vraca još jednom oblikuje tragičnu funkciju lokacije; nakon decenije društvenog i kulturnog angažmana, Memorijalni kompleks Vraca postaje jedno od sjedišta opsade grada s kojeg pripadnici Vojske Republike Srpske granatiraju i blokiraju stanovništvo Sarajeva od petog aprila 1992. do 29. februara 1996. godine. Nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma i prekida opsade, pripadnici VRS-a tijekom povlačenja s pozicije Vraca sistematski uništavaju kompleks, oštećujući objekt i minirajući cijelo područje, time mu unaprijed oduzimajući funkciju i nakon završetka rata. S obzirom na oštećenost cjelokupnog urbanog tkiva grada, kao i prioritiziranje stambene i javne infrastrukture u poslijeratnoj obnovi, Memorijalni kompleks Vraca tek 2001. godine postaje očišćen od mina i siguran za pristup. Četiri godine kasnije, odnosno čitavu deceniju od pritiska Glavnog odbora SUBNOR-a da se kompleks sačuva od daljnjeg propadanja, Memorijalni kompleks Vraca dobija status nacionalnog spomenika. Nažalost, rekonstrukciji objekta pristupa se na način protivan internacionalno prihvaćenim uzusima struke za zaštitu graditeljskog naslijeđa. Rekonstruirani dijelovi tvrđave ozidani su u maniru koji oponaša prethodne historijske slojeve, ne omogućavajući posmatraču da razlikuje autentične dijelove od novih. Time je izbrisan cijeli arhitektonski sloj ratnog razaranja kompleksa. Osim ovoga, vrijedni oblikovni elementi kompleksa su ukradeni – najbitniji dio njih je nestao nakon proglašenja nacionalnim spomenikom. Vlasti su na ovaj problem reagirale zatvaranjem tvrđave za javnost, te je ona sada (izuzev u vrlo rijetkim prilikama organizacije alternativnih kulturnih događaja) potpuno isključena iz urbanog tkiva i društvenog života grada.

Simbolički kapital kompleksa je, međutim, još uvijek prisutan. Najčešće ga koriste političari etnonacionalnih stranaka, selektivno iščitavajući samo slojeve koji odgovaraju njihovim vlastitim narativima. Postdejtonski prostorni kontekst kompleksa, kojim je entitetska granica između Federacije BiH i Republike Srpske pozicionirana kroz zemljište Spomen-parka, čini situaciju složenijom. Na zidu koji okružuje park sa strane većinski srpskog entiteta moguće je vidjeti spomen-ploču posvećenu osuđenom ratnom zločincu Ratku Mladiću. Načelnik Istočnog Sarajeva (grada priljubljenog uz Sarajevo, a koji pripada Republici Srpskoj) Ljubiša Ćosić najavio je podizanje spomenika Srbima na dijelu Spomen-parka Vraca, u namjeri da komemorira poginule Srbe iz posljednjeg rata zajedno sa poginulim Srbima iz Drugog svjetskog rata, odvajajući ih svjesno od svih drugih žrtava. Ovakvo selektivno iščitavanje identiteta Vraca ukazuje na manipuliranje kolektivnim pamćenjem, vidljivo i u zvaničnoj poslijeratnoj memorijalizaciji na prostoru čitave Bosne i Hercegovine. Ona nije zasnovana na edukaciji ili pružanju prostora za liječenje, kontemplaciju i sjećanje, već na etnonacionalnom iskrivljivanju historije. Tako je gotovo 98 posto poslijeratnih spomenika podignutih do 2016. godine bilo posvećeno isključivo jednoj etniji i/ili religiji[2], razdvajajući zajednice čije su žrtve imale raznolika porijekla, u smrti ih grupirajući na osnovu imena i prezimena. Kritiku Ćosićevim najavama najglasnije su ispoljili predstavnici bošnjačkih etnonacionalnih stranaka, koje godinama imaju mogućnost unaprijediti stanje tvrđave i Spomen-parka na lokalnom, federalnom i državnom nivou, ali to ne čine. S obzirom na to da u svom djelovanju glorificiraju fašističke kolaboracioniste iz reda Bošnjaka, jasan je njihov otklon prema očuvanju antifašističkog naslijeđa.

Današnji tretman Memorijalnog kompleksa Vraca, odnosno nedostatak istog, jasno ukazuje na ustaljene prakse službene memorijalizacije u Bosni i Hercegovini – djeliteljske, etnonacionalnog karaktera, neparticipativne, statične, neautentične. Opravdanje za trenutno stanje i neiskorišteni potencijal ovog nacionalnog spomenika ne možemo pronaći ni u tranzicijskoj ekonomiji i nedostatku sredstava znajući da je samo između 2014. i 2020. godine potrošeno više od četiri miliona maraka na podizanje novih spomenika u Bosni i Hercegovini.[3] Zvanični pokret memorijalizacije – jedan, iako prividno razdvojen u tri konstitutivna naroda – služi isključivo jačanju etnonacionalne ideologije i podjela, lažira historiju i služi oblikovanju second-hand sjećanja mlađim generacijama. Ovaj pokret ima i karakterističan vizuelni jezik – koristi gotovo isključivo religijske i etnonacionalne simbole, ne nastoji komunicirati s prostornim kontekstom, grotesknim mjerilom i proporcijama izražava dominaciju, savršeno utjelovljujući svoja nastojanja, ne pokušavajući ih prikriti.

Nedvosmislena kritika sadašnjim zvaničnim komemorativnim praksama, te rehabilitacija vrijedne zaostavštine historijskih primjera komemoracije put su ka egalitarnijoj, inkluzivnijoj i autentičnoj kulturi sjećanja. Na početku tog puta stoji Memorijalni kompleks Vraca, i nudi vrijedne lekcije iz suočavanja s prošlošću, kao i veliki potencijal za gradnju nedjeljivog kolektivnog pamćenja.

Ena Kukić (rođena 1990) arhitektica je, univerzitetska asistentica i doktorantica memorijalne arhitekture na Tehničkom univerzitetu u Grazu. Formalno obrazovanje stekla je u rodnom Sarajevu, Barceloni i Grazu. Zajedno s partnerom Dinkom Jelečevićem dobitnica je nacionalne Collegium artisticum nagrade za mlade arhitekte 2018. te za najbolji idejni projekt 2019. godine. Njihov rad na arhitektonskim konkursima osvojio je nekoliko internacionalnih i državnih nagrada. Enin diplomski rad iz memorijalne arhitekture odlikovan je austrijskom GAD Award te je izabrana za finalisticu Archiprix bijenala 2019. godine. Ena se bavi prostornim fragmentima kolektivne memorije u teoriji i praksi.


[1]Ruthner, Clemens: Habsburg’s Only Colony? Bosnia-Herzegovina and Austriahungary, 1878-1918 (2018) https://www.researchgate.net/publication/330570323_Habsburg's_Only_Colony_Bosnia-Herzegovina_and_Austriahungary_1878-1918

[2] Udruženje za društvena istraživanja i komunikacije: Centralna evidencija spomenika u BiH (2016)

[3] Brkanić, Džana /Grebo, Lamija: Bosnia Spends €2 Million on ‘Divisive’ War Memorials (03.01.2020.) https://detektor.ba/2020/01/03/bosnia-spends-e2-million-on-divisive-war-memorials/?lang=en

FILTER

PROČITAJTE I OVO

Šta je Balkan.Perspectives?

Časopis Balkan.Perspectives je časopis koji se bavi suočavanjem sa prošlošću (DwP) na Zapadnom Balkanu. Izdaje ga forumZFD na četiri (4) jezika i on predstavlja saradnju između Bosne i Hercegovine, Kosova, Sjeverne Makedonije i Srbije. Ovaj časopis osigurava platformu za lokalne aktere u cilju podrške konfliktno osjetljivog diskursa o pitanjima vezanim za nedavnu prošlost. Nuđenjem različitih perspektiva o temama vezanim za suočavanje sa prošlošću iz cijele regije, ovaj časopis se nastoji boriti protiv stereotipa i etnocentričnih narativa, potaći na kritičko razmišljanje i širu debatu, te ojačati konstruktivne pristupe suočavanju sa prošlošću.


Možete se pretplatiti na časopis elektronskim putem tako što ćete poslati e-mail na adresu balkan.perspectives@forumzfd.de.


Pozdravljamo i cijenimo vaša mišljenja i povratne informacije i nadamo se da ćete ovaj časopis smatrati vrijednim resursom.



  Newsletter

BALKAN.PERSPECTIVES