Autor: Jelena Jevđenić

Zaboravljene

Piše: Jelena Jevđenić, urednica za kulturu Impulsportala

Kada je rat ili kada se piše o ratu ili kada se u miru osvrće na rat, glavna figura je muškarac. Žena u ratu je nevidljiva kao da nije dio toga, a veliki je dio. Kako je bilo ženama u proteklom ratu malo se o tom piše.

Poslijeratne posljedice su neizmjerno velike, a jedna od najvećih je pojava PTSP-ja.

Kada se govori o PTSP poremećaju uglavnom se priča o muškarcima, što je donekle i razumljivo jer su bili u direktnim ratnim događajima, ali nikako ne bi trebalo zanemariti prisustvo PTSP-ja kod žena. Neka istraživanja koja su se bavila ovom temom istuču da žene sa PTSP-jem, suprotno od muškaraca, osjećaju uglavnom krivicu i posramljenost. Nedovoljna briga države i šutnja o ženama dovela je do tog da žena osuđuje samu sebe za svoju traumu. Krivica žrtve je često slučaj kod nas.

Samo žene znaju kako im je bilo tokom rata. I žene u direktnim ratnim sukobima i žene koje su ostajale kod kuće same sa djecom i žene žrtve silovanja i zvjerskog iživljavanja.

Žene u ratu su bile oba roditelja. Brinule o sinovima, očevima, muževima, braći, prijateljima koji su na frontu. Nekako se snalazile za hranu, za higijenu, za ogrijev, za školovanje i zdravlje djece. Iščekivale najstrašnije vijesti o svojim bližnjim. Žalile za onima koje su izgubile i morale da budu pribrane, nikad bolesne, nikad slabe.

Žene koje su na sve to morale da bježe iz svojih kuća, žene u urbanim sredinama koje su morale i da idu na posao kao da je sve u najboljem redu u državi, žene u ruralnim krajevima koje preuzimaju još teži fizički posao.

Mnoge žene koje su strogo partrijarhalno odgojene u ratu prvi put u životu ostaju same da se staraju o sebi, djeci i starijim članovima porodice. Odjednom postaju nezvanično glava porodice od koje se očekuje da sama iznese sve. I u tom i uspijevaju, nesvjesne ili prvi put u životu svjesne svoje snage i svojih mogućnosti, da bi poslije rata opet bile vraćene negdje u mrak. Da bi i u miru bile ostavljene same, same sa svojim traumama i svojim ranama. Bez prostora i vremena da se suoče sa svim što su prošle i psihički i fizički, jer život ide dalje i njihove uloge određuje neko drugi.

Suočavanje sa prošlošću, naročito sa ratnom prošlošću,  između ostalog, treba da uvrsti na „listu“ i nepravdu nanijetu ženama. Ne zaboraviti žene koje nisu preživjele ratne strahote i žene koje se zbog ratnih posljedica u miru nisu ostvarile u ulogama koje su htjele. Ohrabriti žene da ispričaju svoju priču, jer potisnuta trauma stvara novu traumu. Odati im priznanje za sve što su hrabro prošle i iznijele na svojim plećima.

FILTER

PROČITAJTE I OVO

O Kolumni

DwP Kolumna je novi medijski proizvod regionalne online platforme o suočavanju sa prošlošću www.dwp-balkan.org. DwP Kolumna je regionalna online platforma za konstrutivno promišljanje o temama vezanim za suočavanje sa prošlošću u svrhu jačanja konstruktivnih i otvorenih pristupa na regionalnom nivou. Upotrebom ovog alata želimo promovisati konstruktivni online diskurs vezan za aktuelne teme iz oblasti suočavanja sa prošlošću.

Disclaimer

Dealing with the Past Kolumna je sastavni dio regionalne web stranice o suočavanju sa prošlošću www.dwp-balkan.org, te služi kao online platforma za konstrutivno promišljanje o temama vezanim za suočavanje sa prošlošću. Stajališta izražena u Blogu predstavljaju stajališta saradnika/kolumnista i ne odražavaju nužno stajalište uredničkog tima, odnosno organizacije forumZFD (Forum Civilna Mirovna Služba). Kopiranje i daljna distribucija teksta je poželjna pod uslovom da se tekst ne mijenja i da se na odgovarajući način navodi izvor web stranice i ime autora kolumne. Preuzimanje materijala je besplatno.