Autor: Azra Berbić

Historijski revizionizam uoči dana pobjede nad fašizmom

Ilustracija: Oštra Nula

 

Već 75 godina svakog 9. maja slavi se dan kada je fašizam poražen na našim prostorima ali i širom svijeta ili tako naivno svi vjerujemo da jeste? Kada se demokratski sistemi nalaze u krizi, nacionalizam ide u ekstrem, a historijski revizionizam postaje glavni alat u rukama onih koji direktno ili indirektno koketiraju s neofašizmom. Takvu ideologiju nerijetko zajednički podupiru političke, crkvene i intelektualne elite, što nije specifično samo za prostor bivše SFRJ već se to dešava u mnogim državama Evrope i svijeta.

Posljednjih nekoliko godina svjedočim da fašizam nije iskorijenjen, bojim se da je poprimio neko novo ruho i da se sve više budi. Formalno možda i jeste pobjeđen, ali posljednjih deset godina svjedoci smo jačanja ekstremno desne ideologije u Evropi. U zemljama Evropske unije trend je da jačaju struje čiji su stavovi prema izbjeglicama i migrantima veoma negativni, pa to izaziva jačanje nacionalnog suvereniteta.

Da mi je prošle godine neko rekao kako će “za nevino poginule žrtve” u Bleiburgu biti zakazana misa u Sarajevu, nasmijala bih se i tvrdila kako je to apsolutno nemoguće. Problem ne bi bio da se godinama unazad u Bleiburgu na dostojanstven način odavala počast nevino poginulim žrtvama međutim, činjenice su da se tamo godinama slavi ustaški pokret, i da su učesnici komemoracije koristili i Hitlerov pozdrav.

Austrijski sudovi izrekli su dvije osuđujuće presude učesnicima prošlogodišnjeg skupa jer su prekršili zakon o zabrani korištenja nacističkog pozdrava. Jasno je da se godinama manipuliše činjenicama, te vrši sistematska zloupotreba žrtava sve u svrhu jačanja historijskog revizionizma koji se sprovodi još od početka devedesetih do danas od strane kako političkih elita tako i akademske zajednice i medija koji su u službi političke propagande.

Nažalost, svjedoci smo, da je održavanje mise zakazano u Sarajevskoj Katedrali za 16. maj. Samo u Sarajevu oružane formacije NDH su u toku Drugog svjetskog rata ubile oko 10 000 civila. Komemoracija na Bleiburgu ove godine je otkazana zbog pandemije Covida-19, ali članovi austrijske stranke Zelenih nedavno su poručili kako rade na “sprječavanju tog fašističkog skupa i nakon krize koronavirusa”. Komemoraciju u Bleiburgu uvijek organizuje Počasni Bleiburški vod, čiji pripadnici godinama unazad zloupotrebljavaju komemoraciju u svrhu političke propagande ali i za isticanje fašističkih simbola.

Da ironija bude veća, na posljednjoj skupštini Međureligijskog vijeća u BiH koja je održana 4. maja, kardinal Puljić preuzeo je predsjedavanje vijećem od strane Jakoba Fincija. Tom prilikom je izjavio: "Dijalog je temelj našeg rada, a uvažavanjem različitosti i traženjem što nam je zajedničko ustrajmo na moralnoj i vjerničkoj razini kako bi sačuvali naša poslanja". Ne mogu se oteti sumnji da je već u to vrijeme planirana sporna komemoracija.

Gradonačelnik Sarajeva stava je da i “žrtve komunističkog režima imaju pravo da na dostojanstven način obilježavaju stratišta i čuvaju sjećanje”. Pitam se sjeća li se 55 obješenih Sarajlija koji su osvanuli na Marijin Dvoru tog sablasnog martovskog jutra 1945. godine? Ipak, stranka Zelenih ima suprotan stav, od kako su preuzeli odgovornost u novoj austrijskoj vladi vrlo aktivno rade na potpunoj zabrani fašističkog okupljanja na Bleiburškom polju jer su ističu argumenti vrlo jasni, taj skup ne predstavlja komemoraciju žrtvama rata te da takvom događaju nije mjesto na tlu Austrije s obzirom na njenu historiju.

Pitam se da li je sarajevski gradonačelnik svjestan težine i potencijalnih posljedica svoje izjave ili je i ovo samo jedan u nizu od njegovih gafova? Prošle godine smo se smijali njegovoj tragikomičnoj izjavi “antifašizam je pobijeđen” međutim, u ovogodišnjoj izjavi ne vidim ništa duhovito baš naprotiv, ovakva retorika me plaši.

Ovo ipak nije izdvojen slučaj, svjedoci smo posljedica Zakona o rehabilitaciji u Srbiji, veličanja zločinaca iz perioda Drugog svjetskog rata i njihove glorifikacije. Krajem prošle godine u zgradi prijedorskog Pozorišta organizovana je promocija filma o Draži Mihailoviću od strane predstavnika stranke Ujedinjene Srpske. U Hrvatskoj se još uvijek vode ozbiljne polemike o tome da li treba dozvoliti korištenje pozdrava “za dom spremni”, iako je Zoran Milanović kao predsjednik Hrvatske, prije nekoliko dana jasno izrazio svoj stav, napustivši skup na kojem je jedan od sudionika nosio majicu sa spornim natpisom. Ovo su samo neki od mnogobrojnih i sve češćih slučajeva rasta neofašističke retorike koja sve više svojih sljedbenika pronalazi u mladima, ali i u medijima. Na sve to još uvijek se dopušta javna glorifikacija pokreta koji su odgovorni za smrt desetina hiljada ljudi, što samo dodatno jača i podupire revizionizam a demonizira antifašizam i njegove vrijednosti.

Nažalost ni ostatak Evrope i svijeta nije zaobišao talas jačanja ekstremne desnice, od Brazila i SAD-a pa sve do Španije i Austrije.  Prošle godine na milanskom trgu, na kojem su poslije pogubljenja obješena tijela fašističkog diktatora Benita Mussolinija i njegovih pratilaca, razvijen je transparent "Slava Mussoliniju". Dok je dan poslije potpredsjednik italijanske vlade i ministar unutrašnjih poslova Mateo Salvini preskočio komemoraciju oslobođenja Italije u Drugom svjetskom ratu. S druge strane, Salvini je zbog svojih anti-migrantskih i anti-islamskih stavova osvojio druge evropske desničarske lidere te ima namjeru s liderima desnice iz Njemačke, Francuske i Mađarske, osnovati jedinstvenu i najveću grupu u Evropskom parlamentu.

Skoro da smo i zaboravili kako su nekada fašističke ideje ipak bile privlačne Evropljanima, ali nas porast pristalica ekstremne desnice širom Evrope može podsjetiti na to. Sve je manje povjerenja u evropske institucije, države članice u prvom redu zastupaju svoje nacionalne interese ali to je samo refleksija stanja svijesti građana gdje se potiskuje ideja o evropskom građanstvu a nasuprot tome ekstremno nacionalistički narativi dobivaju na snazi.

Ipak još uvijek se širom Evrope pa i kod nas obilježava Dan pobjede nad fašizmom. Čini mi se da potreba za širenjem antifašističkih ideja u ovih 75 godina nikada nije bila veća. Historija nas je naučila da su krizna vremena kao što su ova najpogodnija za jačanje neofašističkih organizacija. Zbog toga demokratska društva ne smiju ignorisati takve pojave i trebaju blagovremeno reagovati. Mnoge generacije mladih, upravo zbog historijskog revizionizma koji je prisutan kroz sve sfere društva od obrazovanja, politike do medija, nemaju pravu sliku o povijesti XX stoljeća.

Da li su ovi okovi u koje se kuje Evropa, ta sloboda za koju je pao tako strašno veliki broj nevinih žrtava? Da li je ova dominacija ekstremne desnice ta sloboda? Očigledno slobodu doživljavam potpuno drukčije, jer vidim sve više fašizma, a sve manje slobode. Više nije samo riječ o kolektivnoj slobodi koja nam je ugrožena, već nam se prikazuje lažna slika da je imamo.  Na današnji dan se slave vrijednosti kojima prijeti nestanak.

Međutim, ovo nije pitanje politike koliko svijesti naroda, društvene odgovornosti i empatije, to nema veze samo s politikom, to su vrijednosti koje učimo u kući, u školi a izgleda da nam nedostaju. Niti smo dobili slobodu, niti je umro fašizam. Antifašistička borba nikada ne prestaje. Danas više nego ikada on se mora živjeti, danas više nego ikada moramo se zalagati za njene vrijednosti. Sloboda, solidarnost, jednakost, mir i tolerancija su univerzalne vrijednosti i za njih se vrijedi svakodnevno boriti ne samo zbog nas već i zbog onih koji će doći nakon nas, baš kao što su se za njih borili i oni prije nas. 

Mladi moraju biti sposobni prepoznati ideologiju dobra i zla. Za to nam je potrebna podrška obrazovnog Sistema I kulturnih institucija koje su zajedno dužne kroz svoj rad promovisati one ideje na kojima je moderna, jedinstvena Evropa utemeljena, a utemeljena je upravo na idejama antifašizma.

 

Azra Berbić je diplomirana pravnica, dugogodišnja volonterka i aktivistkinja u nevladinim organizacijama Oštra Nula i Narko Ne . Kao freelance novinarka piše za brojne medije, u svome radu i pisanju bavi se pravima mladih, žena i djevojčica, razbijanju rodnih stereotipa i socijalnim pravima, kulturom sjećanja i suočavanjem sa prošlošću. Zaljubljenica je u prirodne ljepote Bosne i Hercegovine pa u slobodno vrijeme planinari.

 

FILTER

PROČITAJTE I OVO

O Kolumni

DwP Kolumna je novi medijski proizvod regionalne online platforme o suočavanju sa prošlošću www.dwp-balkan.org. DwP Kolumna je regionalna online platforma za konstrutivno promišljanje o temama vezanim za suočavanje sa prošlošću u svrhu jačanja konstruktivnih i otvorenih pristupa na regionalnom nivou. Upotrebom ovog alata želimo promovisati konstruktivni online diskurs vezan za aktuelne teme iz oblasti suočavanja sa prošlošću.

Disclaimer

Dealing with the Past Kolumna je sastavni dio regionalne web stranice o suočavanju sa prošlošću www.dwp-balkan.org, te služi kao online platforma za konstrutivno promišljanje o temama vezanim za suočavanje sa prošlošću. Stajališta izražena u Blogu predstavljaju stajališta saradnika/kolumnista i ne odražavaju nužno stajalište uredničkog tima, odnosno organizacije forumZFD (Forum Civilna Mirovna Služba). Kopiranje i daljna distribucija teksta je poželjna pod uslovom da se tekst ne mijenja i da se na odgovarajući način navodi izvor web stranice i ime autora kolumne. Preuzimanje materijala je besplatno.